Uvod

Slikarstvo je vječno umjeće, majstorstvo uma i ruke, harmonija koja drži sve scene zajedno.
Slike ne samo da održavaju oživljenje velike tajne umjetnosti, nego su i velika tajna sijajuće svjetlosti održane samim modelom.
Autorovo stvaralaštvo nije ograničeno vanjskim uticajem, ništa nije nepoznato njenoj suptilnoj prirodi.
Sadržaj modelovog lika postiže dimenzije u kojima lik postaje predstvljen kao jedinica spiritvalne prošlosti i sadašnjosti.
Svjetlo ima dominantno mjesto, kao da je uzeto iz čuda uvjerujuće moći negdje na velikom prostoru, dostižući tačku poslije koje nema povratka, slabljeći emocije, uslovljavajući poetični pristup.
Uzdiže se u pobunu, stavlja stres na ambijent,odlično je i evruptivno.
Prema ovome svjetlu koje utiče na model, odlučuje na kretanju po kojoj je cijela akcija oblikovana.